Sezonski radnici: 'Njemačka? Nikad više! Ni po koju cijenu'

Nekoliko klaonica i poljoprivrednih imanja u Njemačkoj su u posljednje vrijeme postali žarišta širenja koronavirusa. Razlog su loši uvjeti u kojima rade i stanuju njihovi radnici.


 

"Nikad više neću doći u Njemačku. Ni na odmor, ni u posjet. Ni po koju cijenu!" Mariana Costea je dva mjeseca radila na jednom seoskom imanju u Bavarskoj. I nije više izdržala. Neplaćeni prekovremeni sati. Prljavi smještajni kapaciteti. Bez zaštitnih mjera protiv korone. „Nisam htjela prihvatiti da nas osmero spavamo u jednoj sobi, da osam ljudi dijeli jednu kupaonicu, a 30 jednu kuhinju“, priča za Deutsche Welle ova sezonska radnica iz Rumunjske.

U jednom mini-busu s osam sjedala svako jutro bi se 14 ili 15 osoba prevozilo na polje na kojem se radilo, a navečer ih se vraćalo „kući“, priča ona. Pravila zaštite od korone u Njemačkoj ustvari izgledaju sasvim drugačije - i ona su trebala vrijediti i za istočnoeuropske sezonske radnike.

Mariana Costea je samo jedan slučaj, proteklih tjedana i mjeseci su brojni istočnoeuropski radnici skupili dovoljno hrabrosti da javno govore o nemogućim uvjetima rada i života u njemačkim poduzećima - u mesnoj industriji, kod dostavljača, u sektoru njege, na građevini ili u poljoprivredi.

To je situacija koja je, kako priznaje i savezni ministar rada Hubertus Heil, već odavno poznata: „Korona je poput povećala. Zbog nje vidimo i stvari koje već i ranije nisu bile u redu", rekao je Heil na konferenciji za novinare u Berlinu.

A o tim „stvarima“ za DW priča i Alex B. On želi ostati anoniman. Boji se mogućih represija. Dvije godine je radio u pogonu Tönniesa, kod najvećeg njemačkog proizvođača mesa: „Oni su nam krali radne sate. Umjesto osam sati, plus 45 minuta pauze, radili smo i po deset do 13 sati dnevno. I nakon toga si gotov, pa i psihički."

„Oni" - to su poduzeća kod kojih je formalno zaposlena većina istočnoeuropskih radnika. I Rumunj Alex B. nije potpisao ugovor izravno s Tönniesom, već s jednom firmom koja „posreduje“ inozemne radnike. To je bila jedne eksterna tvrtka koja je u klaonici preuzela jedan dio proizvodnje. Ti radnici nisu zaposleni pod istim uvjetima pod kojima rade zaposlenici klaonice, već pod uvjetima kooperanata. Odgovornost za radne uvjete na koncu konca snosi dakle taj kooperant - a ne njemački proizvođač mesa.

Većina tih ljudi nije ustvari plaćena na temelju odrađenog radnog vremena, već po unaprijed definiranom učinku. A tu količinu posla jednostavno nije moguće obaviti unutar osam sati. To je sustav izrabljivanja, kaže Alex B. A tko protiv tog sustava prosvjeduje, brzo ostane bez posla - njemačka pravila rada u tim uvjetima ne vrijede, priča nam Alex.

A nema praktički ni zaštite od korone - preko 1.500 od ukupno 7.000 zaposlenika kod Tönniesa u mjestu Rheda-Wiedenbrück bilo je početkom lipnja pozitivno na COVID-19. Za kompletnu regiju Gütersloh bio je proglašen novi lockdown. I sad Državno odvjetništvo vodi istragu protiv Tönniesa te cijelog niza podizvođača - zbog sumnje da su kršili Zakon o zaštiti od zaraznih bolesti.

Sustav podizvođača i posrednika, koji su često zemljaci istočnoeuropskih radnika, je poput netransparentne mreže koju je teško kontrolirati. Zar ipak u socijalnoj državi kao što je Njemačka ne bi trebalo biti moguće redovito kontrolirati pod kakvim uvjetima rade i u kakvim su uvjetima smješteni ti ljudi? Teoretski da, kaže Marius Hanganu iz pojekta "Faire Mobilität" („Poštena mobilnost“) za DW. On je rođeni Rumunj i po nalogu krovne udruge njemačkih sindikata savjetuje sezonske radnike iz jugoistočne Europe.

Za provjeru tih uvjeta je zadužena Njemačka carina, odnosno Zavod za javno zdravstvo, kaže Hanganu. Ali kontrole ne protječu uvijek uspješno. Kao primjer navodi Bavarsku: „Tri kontrole od strane carine su bile unaprijed najavljene. Zanimljivo je da i kod jedne takve institucije kao što je carina postoji curenje takvih informacija, odnosno da i tamo ima krtica.“ I to nema veze s nekom regionalnom direkcijom carine, već s višim razinama upravljanja, na kojima se sve te informacije i prikuplja, dodaje Hanganu.

To je prilično težak prigovor. DW je upit o tome poslao i Generalnoj upravi carine, pitali smo jesu li im poznati slučajevi da je netko najavio kontrolu od strane carinika, dobili smo samo kratki odgovor: „Nemamo o tome nikakvih spoznaja!"

Vijesti o porastu broja slučajeva zaraze koronavirusom na seoskim imanjima i u klaonicama političare su natjerale na donošenje određenih mjera. Od 1. siječnja 2021. ugovori o zapošljavanju radnika preko podizvođača bi trebali biti zabranjeni, barem u mesnoj industriji. A to konkretno znači da se ubuduće u najvećim njemačkim klaonicama neće smjeti zapošljavati tuđe radnike. Ministar rada Heil je predložio nacrt zakona o kojem bi se u Bundestagu trebalo raspravljati nakon parlamentarne ljetne pauze. Zašto se te mjere ne provodi i u drugim područjima, u kojima postoje slični problemi? Na to pitanje Hubertus Heil još nije konkretno odgovorio: „Imamo i druga područja, radi se o kontroli zaštite na radu. Mi ćemo postrožiti obvezujuća pravila, kako bi mogli intenzivnije nadzirati ugrožena područja“, to je bio ministrov odgovor na pitanje DW-a.

Članak u cijelosti pročitajte na portalu jutarnji.hr

Četvrtak, 30.07.2020. / posao.hr

LinkedInPratite nas na LinkedIn-u zato što svakodnevno donosimo najnovije oglase, vijesti i savjete za traženje posla i razvoj karijere -> www.linkedin.com/company/boljiposao-com

LinkedIn

Portali:
boljiposao.com
Pomozite poboljšati BoljiPosao.com Pošaljite nam svoje komentare